“Postoje ljudi koji će pokušati da vas odgovore od vaše vizije. Reći će vam da ste ludi i da se to ne može ostvariti. Biće i onih koji će vam se smejati i pokušati da vas spuste na svoj nivo. Moj prijatelj Monti Roberts, autor knjige “Čovek koji sluša konje”, naziva takve ljude kradljivcima snova. Ne slušajte ih.
Kad je Monti bio u srednjoj školi, nastavnik je razredu dao zadatak da pišu o tome čime žele da se bave kad odrastu. Monti je napisao kako želi da ima svoj ranč od dvesta jutara i da uzgaja rasne konje. Nastavnik mu je dao jedinicu i objasnio kako je ocenom izrazio svoj stav da mu je san nerealan. Nijedan dečak koji živi u prikolici vezanoj za kamion nikad ne može sakupiti dovoljno novca da kupi ranč, krdo i plati neophodnu radnu snagu. Kad je ponudio Montiju priliku da ponovo napiše sastav za veću ocenu, Monti mu je odgovorio:” Vi zadržite jedinicu, ja ću zadržati svoj san.”
Montijeve farme od 154 jutra u Solvangu, u Kaliforniji, pod nazivom Zastava se vijori, danas uzgajaju rasne konje i obučavaju stotine njihovih trenera na humaniji način, ”pridruživanjem” i obučavanjem. (Ako želite da saznate više o Montiju i njegovom radu, pročitajte jednu od njegovih knjiga: Čovek koji sluša konje, Stidljivi dečak, Konjski osećaj za ljude i Iz mojih ruku u tvoje).”
Iz knjige “Uspeh, što da ne”, autora Džeka Kenfilda
Komentariši